Jezik (lingua) sastavaljen od vrha (dolje), tijela (corpus) i korijena (radix). Vidljiva je dorzalna površina koja se zove hrbat (dorsum linguae) koja se uzdiže kaudalno u izbočenje (torus linguae) koje je specifično za preživače. Neposredno ispred izbočenja je jezična udubina (fossa linguae) koja ima kliničnku važnost zbog mogućeg nakupljanja hrane i nastanka ozlijeda. Korijen jezika vezan je s mekim nepcem putem sluzničkih nabora (arcus palatoglossus) koji se uzdižu sa svake strane i omeđuju izlaz iz usne šupljine u ždrijelnu šupljinu (isthmus faucium). Kaudalno se nastavlja grkljanski dio ždrijela (pars laryngea pharyngis) u kojem se vide epiglotična i aritenoidne hrskavice presvučene sluznicom koje omeđuju ulaz u grkljan (aditus laryngis).