Hijalina hrskavica (lijevo) obavijena je slojem vezivnog tkiva (perihondrij) čiji je vanjski sloj građen od gustog formiranog vezivnog tkiva (fibroblasti, kolagena vlakna), dok sloj bliže hrskavici sadrži više staničnih elemenata (progenitor stanice za hondroblaste, hondroblasti). Hijalina hrskavica građena je od hondrocita i međustanične tvari (osnovna tvar + pretežno kolagena vlakanca). Međustanična tvar hijaline hrskavice je bazofilna, hondrociti se nalaze u lakunama i organizirani su u izogene skupine (do osam hondrocita koji potječu od jedne stanice). Teritorij je izrazito bazofilan pojas koji obuhvaća jednu ili više lakuna. Interteritorij je slabije bazofilno područje između dvije ili više izogenih skupina. Najrasprostranjenija je vrsta hrskavice u tijelu (embrij-privremeni skelet; odrasli-zlobne površine pokretnih zglobova, stijenka većine dišnih putova, ventralni krajevi rebara, spoj rebara s prsnom kosti, epifizne ploče rasta).
Staničasta hrskavica (desno) rijedak je oblik hrskavice opisan u uški miša i štakora. Okružuje ju perihondrij (gusto vezivno tkivo), građena je od gusto zbijenih, velikih i vakuoliziranih hondrocita (vakuola sadrži jednu kapljicu masti) i malo međustanične tvari (osnovna tvar + eozinofilna elastična vlakna).